Što potiče volontere da svoj život posvete drugima?

Prije svega urođeni pokreti srca koji tjeraju svako stvorenje da pomogne bližnjem. To je zakon postojanja. Volonter isijava radost koja nadilazi ono što je učinio kad uspije u slobodnom davanju sebe drugima. Papa Ivan Pavao II.  

Zašto volimo volontirati?

Zašto ljudi toliko teže svemu najboljemu za njih, a tako malo ih teži najvećemu od svega, BOGU?

Potrebno je tražiti i postavljati si niz pitanja... Ali, pronalazimo li odgovore? A što je sa pitanjima o smislu, nepravdi i boli? I konačno, u čemu se zapravo pronalazimo? ZAŠTO?

             Prisutni smo u svijetu u kojem znamo za svakakve promjene i izražena je velika dinamika – promjene u osobnom životu, napredovanje u školovanju, promjene društva, novi poslovi i obveze... Neizbježne su razne sezonske promjene, a danas se puno govori i o onima koje se ubrajaju u klimatske, političke, tržišne i tehnološke promjene. 

Ono što sve češće možete vidjeti na ljudima oko sebe je – UMOR.  Događa se zbog raznih uzroka, ali i uglavnom potaknuto svakakvim pretjerivanjima. Umorni smo od naših načina života, pretjeranog „uživanja“ u spavanju ili nespavanju, previše loše hrane i puno loše i demotivirajuće zabave. Silna modernost nas i naše okoline nam mijenja navike tako da se teško snalazimo u tome koje su naše potrebe i što nam predstavlja pravu okrjepu, kvalitetan odmor i zabavu.  Prakticiramo žaliti se, čekati bez djelovanja i biti zarobljeni u samosažaljenje.