Nije se lako promijeniti preko noći, ali zato imate nekoliko godina u kojima se možete odlučiti biti ono što jeste – vrijedne, dragocjene, ostvarene osobe.

Ovdje  neću spomenuti sve „vrste“ studenata, ali ove koje jesam, mjerila sam po sebi samoj - od svoje osamnaeste godine do dvadeset i pete koliko imam sada. U tom razdoblju sazrijevanja položila sam puno kolokvija, a to ne bih mogla da ih nisam isto toliko i pala. Upisala sam jedan fakultet pa odustala.

Usmeni ili pismeni ispit? Samo recite! Položit ćete ga bez pol muke uz trunčicu truda.

Naravno, neću vam sada pisati broj mobitela osobe koja savršeno pravi šalabahtere, jer ipak, ne mogu garantirati da bi svima pomogla - šalabaze su ionako samo za pismene ispite.  

Prije svega, svatko je od nas drugačiji. Svatko studira ili pokušava studirati iz svojih osobnih razloga. I s druge strane, svatko je od nas jedinstven, originalan, neponovljiv, dragocjen i vrijedan.

No, to je svima i zajedničko, kao što nam je zajedničko i to što studiramo, a najviše od svega zajedničko nam je to što želimo položiti ispite. Nekima je to živa muka, a nekima polaganje ide iznimno lako. Naravno, sve je to u velikim i šarenim nijansama. To je i činjenica koja nam ne bi trebala predstavljati problem. Ne bismo ju trebali uzimati kao argument da bismo onima kojima polaganje ispita ne ide rekli: „Ah, što se tu može.“ , a isto tako neprihvatljivo je tu činjenicu uzimati kao opravdanje za svaki pad na ispitu ili neizlaženje na ispit ili neučenje.

Dakle, što možemo učiniti? Kako nam ta činjenica može biti od koristi? Potrebno je posvijestiti si da studiranje ne podrazumijeva samo redoviti odlazak na predavanja, pisanje zadaća, polaganje kolokvija i ispita, izlaske s kolegama i novostečenim prijateljima, isprobavanje novih stvari pod krinkom slobode ili pak odlazak kući vikendom. Studiranje je, studentskim rječnikom rečeno, jedan veliki ispit koji se sastoji od niza malih kolokvija. Ali ne onakav kakav polažemo na fakultetima, nego ispit jednog perioda života. Taj period, ispunjen predavanjem, proteže se od jedne do deset godina i jako je važno položiti navedene male kolokvije. A najbolje je od svega to što svi izlaze na njih, a pad ne podrazumijeva kraj, ne uzrokuje očaj i ne prijeti ograničenom broju izlazaka. Ne! Kolokvij si  položio kada se nakon pada ponovno digneš i kreneš dalje.

Sada, onima kojima studiranje ide lako važno je odgovoriti na slijedeća pitanja:

1. Jesam li tijekom svog dosadašnjeg uspješnog studiranja pomagao/la onima kojima ne ide?
2. Jesam li pomagao/la i onima koji po mom mišljenju nisu zaslužili pomoć?
3. Jesam li shvaćao/la da ako nekome nešto došapnem ili riješim nije baš varanje na ispitu, nego varanje moje sebičnosti i jedan od mojih najboljih uspjeha?
4. Jesam li osuđivao/la one koji ne izvršavaju svoje obaveze?
5. Jesam li bio/la dobra s profesorima jer ih poštujem i zahvalan/a sam im ili zato što sam mislio/la da ću dobiti bolju ocjenu?
6. Jesam li se grčevito borio/la za ocjenu oduzimajući vrijeme i sebi i drugima, učio/la ne razumijevajući naučeno ili sam to činio/la jer volim svoje buduće zvanje i čeznem za ostvarenjem?
7. Shvaćam li da prilikom traženja posla nitko neće gledati moje ocjene, a ako ima i takvih poslova da ću posao zadržati samo ako vrijedim kao osoba?

Pitanja ima još mnogo, no ona će se sama nametnuti ako ponizno pristupimo ovim navedenima. Ako pri odgovaranju na ista dođe do ljutnje, neslaganja ili sličnog, sjetite se Žive Riječi: „Zašto je tvoje oko zlo, jer sam  ja dobar?“ (iz Evanđelja, „Radnici posljednjeg sata“) .

Vi, kojima studiranje ide lako, pokušajte malo varati jedan dio sebe tj. svoj razum! Recite da on nije glavni, da ne čini samo on vas kao osobu. On će se protiviti – logika ne. Vaš as u rukavu. Ostanite vjerni sebi, onome svome Ja koje je i tijelo i um i duh, koje je u vama od kada ste se rodili. Okanite se donošenja pravde, intelektualnih rasprava kojima samo želite poniziti sugovornika! Blagoslivljajte one koje ne prihvaćate i probajte vidjeti iz kojega je razloga to tako. Suočite se sami sa sobom, a ne sa svojim znanjem. Pogledajte kako vam to znanje može pomoći da promijenite sebe, kako da prihvatite sve oko sebe i sve uronite u Ljubav,  jer samo tako će se mijenjati i ljudi i svijet oko vas! Nemojte se srditi na one koji varaju na ispitima, već budite zahvalni što vi ne varate, a molite za njih, jer nije im lako ne živjeti po savjesti. Vama je lakše, jer ste slobodni. Nemojte se zarobiti mržnjom, srdžbom, sebičnošću, zavisti, nego ljubite i budite radosni. Osluškujte patnje drugih i pomozite kad odlučite vrijeme posvetiti drugima. I ključno, ne tražite ništa za uzvrat. Tako će vam se nadodati na ono što već imate.

Sve navedeno čini nekoliko kolokvija koji vam omogućuju da ne morate ići na usmeni, ali položiti ih teže je nego bilo koji ispit. Položiti ih podrazumijeva pad nakon kojeg neupitno ustajete i nastavljate dalje. Uspjeli ste i uspijevate  na fakultetu, zašto ne biste i u životu koji je daleko duži i ima veće značenje.

A onima kojima studiranje ne ide lako također nekoliko pitanja na koja je važno odgovoriti:

1. Iz kojih razloga studiram?
2. Jesam li na ovom fakultetu jer moji roditelji to žele ili ja?
3. Jesam li na ovom fakultetu jer nisam upisao ono što sam htio/htjela?
4. Shvaćam li da bih mogao/la završiti ovaj fakultet i biti osposobljen/na za posao koji ne volim te tako gubiti sebe?
5. Znam li uopće što je moj posao kad završim to što studiram?
6. Razmišljam li ikada o tome da bih mogao/la shvatiti tek nakon diplome da sam „promašio/la zvanje“?
7. Je li uredu varati na ispitima?
8. Je li uredu padati ispite zbog neučenja i trošiti novce roditelja?
9. Imam li hrabrosti odustati od jednog fakulteta i upisati onaj koji uistinu želim?
10. Imam li hrabrosti zaposliti se te tako preuzeti jednim dijelom odgovornost za svoje postupke?

Vi, kojima studiranje ne ide lako (iz puno razloga), prestanite varati, prvenstveno sebe! Prestanite bježati od istine! Ako mislite da na neke stvari imate pravo, sjetite se da svako pravo na nešto iziskuje i odgovornost. Ako su vam važniji izlasci od dolazaka na predavanje, zaposlite se! Ako za svaki ispit (pismeni) imate šalabahter ili neku spremnu priču za profesore (usmeni), barem jednom odustanite od ispita i promislite o tome što činite. Možda vam se čini da je vaš način lakši ili bolji od toga da trošite vrijeme na učenje, ali nije tako! Neće vas čekati ekipa kad i ako diplomirate. Čekat će vas gorčina i izgubljenost. Nemojte tada kriviti okolinu ili svijet za nepravdu i nepoštenost, već potražite uzrok u sebi. No, to je moguće spriječiti i zato, primite se posla i na polaganje kolokvija! Pad očekujte, a kad padnete – obavezno se dignite i krenite dalje. To će vas dovesti do istine koja će vas osloboditi i omogućiti uspjeh.

Vi, koji jednostavno ne razumijete gradivo, kolegije i ne stižete gotovo ništa naučiti unatoč trudu, zapitajte se je li to pravi fakultet za vas. I ne bojte se. Budite hrabri i odlučite se za ono što će vas uistinu ostvariti. Ako roditelji i ne budu uz vas, uvijek će biti Netko.  Ako to učinite bit ćete ohrabrenje drugima i nećete biti nesretni.

Vi, koji učite, ali vam to jako teško ide ili pak imate tremu i često „blokirate“ na ispitima, vratite vjeru u sebe! Ako za to nemate snage, potražite snagu u Njemu. Sve vaše muke i upornost isplatit će vam se. Nemojte prije učenja misliti o tome kakav je profesor, voli li vas ili ne, ne tražite u literaturi rečenice za koje mislite da bi vam profesor „namjerno“ dao kao pitanje da vas sruši. Ako ipak imate takvog profesora i sustav mu „ne može ništa“, sjetite se tko može! „Ljudima je nemoguće, ali Bogu je sve moguće.“ Vjerujte onim profesorima koji vam kažu da ispit neće biti težak i da će biti „to, to i to“ u ispitu. Prestanite si govoriti: „Ja to ne mogu!“,  „Baš sam glup/glupa.“ i slično. Prestanite gledati u one za koje smatrate da su „bolji“ od vas. Zastanite na trenutak i pronađite barem jednu stvar u kojoj ste dobri. Npr. uporan/na si, voliš svoje prijatelje, ne varaš na ispitima i uskoro ćete se sjetiti da ih ima puno više i da vrijede više od položenog ispita. Hranite se ovom Riječi: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ „Onome koji vjeruje sve je moguće.“

 Nadam se da je ovo napisano barem malo odgovorilo na pitanje kako (ne) varati na ispitu.

Nakon diplome želim vam da se susretnete sami sa sobom po tko zna koji put i da budete zadovoljni jer ste na putu ostvarenja, priznavajući istinu, boreći se i varajući da bi prestali varati – uistinu položili!