Sv. Pavao u prvoj poslanici Korinćanima, progovara o ljubavi, poznatim Hvalospjevom ljubavi. Razmišljajući o ljubavi, izvoru svakog dobra, samom Bogu, Ljubavi, životu po Njemu, s Njime i u Njemu, razmišljam o Mariji Magdaleni.

Ženi ljubavi. Ženi koja se dala Ljubavi do kraja, vjerna Njemu i pod Križem, i na grobu i u susretu sa Uskrslim. Ženi uskrsle ljubavi koju Isus diže sa dna njezine ruševine bića. Ranjena dostojanstva, ranjavajući sebe i druge, živeći i ljubeći krivom ljubavlju. Vapila je za slobodom, tražila ju je, kao i osjećaj voljenosti, pripadnosti, mira.

Kad je Isus, Sin Božji,  blago i milosrdno rekao:“ Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“ (Iv 8, 10-11). , ugledala je svijetlo. Svijetlo milosrđa, oproštenja, prihvaćanja. Novi život joj je darovan susretom s Isusom, Njegovom riječju, Ljubavlju.

Susret s Isusom, živim, uskrslim, i danas mijenja. Daje smisao postojanja, snagu kakvu je i sama Marija Magdalena odjednom osjetila. Znati da si ljubljen od samog Boga, diže tvoje dostojanstvo, u vlastitim a s time i tuđim očima. Iz svjesnosti što je Isus učinio za nas, prolio Krv, bio mučen, razapet, umro za nas, pobijedio grijeh i smrt, rađa u nama dimenziju zahvalnosti. Bog ispred i iznad svih. Obziri, usporedbe s drugima, zahtjevi, očekivanja okoline, sve se mijenja. Prvi je Isus. Njegov pogled, ljubav, susret s Njim u molitvi su snaga kojom se odupireš zlu  i svjedočiš Njega.

Jesmo li mi ljudi ljubavi? Vjerni Isusu? Njegovom uskom putu? Njegovoj volji? Zahvalni na svakoj sv. Ispovijedi, novom početku koračanja s Bogom?

Budimo Marije Magdalene ovog nemirnog vremena. Isusovi vjerni prijatelji. Tada ćemo biti ljudi ljubavi i jedni drugima i najbolji svjedoci svoga Gospodina.

L.B.