naprijed »

[Anđelčić]

Lađe

Kraj mene prolaze lađe,
i ja prolazim kraj njih.
Dok rubom koračam i gledam ih,
čeznem.
I čini se, u trenutku, da ih mogu dotaknuti.
Možda rub pramca... ili dio vesla... ali...ali one nemaju vesla.
Prepuštene same sebi sigurno plove.
...
Kraj mene prolaze lađe, i samo odjednom daleko odoše.
 

[gaLeBjonnAThanU]

prekrasno...  :'( 

[Anđelčić]

... potaknut iznenadnom smrti Franje Žugaja nađoh ovu pjesmu koja je jako stara.
Autor ove pjesme je moja sestra

Vječnost

Gori na grobu jedna mala svijeća.
Sakrila se je u kitici cvijeća.

Vjetar je zapuhao da bi je ugasio,
no našla je zaklon koji ju je spasio.

Spustila se noć a još uvijek ona gori,
protiv vjetra i oluje sad se snažno bori.

Vjetar je zapuhao i odnio kiticu cvijeća,
a na grobu još uvijek gori jedna mala svijeća.
 

[gaLeBjonnAThanU]

 :'( :'( :'( :'(   

[Anđelčić]

U praskozorje

Zašto već jednom ne ustanete
iz te sjene?
Hodate tamo prislonjeni uz
oronule zidine svijeta.
U totalnoj hladnoći.
Zapravo je bez cilja to što vam se
dešava, i ako se uopće što i može dešavati
na pragu svega.
Ustanite! Što čekate?!
Pa neće se vjetrom vraćati stara vremena
gdje hodali ste sretni
u praskozorje.
 

[Anđelčić]

Saberi se čovječe

Ne vičite na Gospoda!
Ne vičite na Ljubav!
Na onoga koji se za nas predade.

Ne izustite Njegovo ime uzalud!
Gdje vam je sveti dah njegov u grudima?!
Svemoguće li tajne, nedokučive nama ljudima.
 
Odakle vam pravo!
Gdje vam je čast?!
Ma ne vičite na Gospoda!
Ne vičite na jedino Dobro koje je vječno.

O gorke li utjehe.
Sramote li ljudske.
...

Stala majka pod raspelo,
pod raspetim sinka tijelom.
STALA PLAČUĆ GORKI PLAČ.

25. 03. 2010. 21h

[gaLeBjonnAThanU]

+++++

[Anđelčić]

četrnaest godina poslije

i dalje osjetim svjež miris kruha.
i dalje čujem doziv njezina duha.

eto djece igraju se bezbrižno.
eto glasa doziva ju daleko.

gledaj ruke njezine i sada rade svakodnevno.
gledaj oči njezine čuvaju te neumorno.

nije ta krušna peć zaboravljena.
nije ruža u bašći ostavljena.

na spomen 11. 06. 1996.

[gaLeBjonnAThanU]

+ znaš...

[anavI]

Mnoge godine prođoše
a čovjeka ovog svijet i danas spominje.
On plemićkog odijela se odrekao,
kruto platno na sebe stavio,
za Franjom svetim pošao.
Bogataš po tijelu siromahom postao
a duh svoj bogatim učinio.

Plemićko žezlo pastirskim štapom zamijenio,
zbog šatora on raskošne sobe ostavio.
Visoki tronovi njemu ne znače ništa,
dok čovjeku se obraća u oči ga gleda.

A kad ga slušati nisu htjeli
on ribama se obratio.
Ribe glave podigoše,
čije riječi slušati treba pokazaše.
Kad otrov u čašu mu uliše
on zazva ime Gospodnje,
čašu popi i ništa mu ne bi.

Ljudska ruka protiv njega nije mogla ništa
pa zavidnik kreposti utvarama noćnim
od Božjeg puta odvratiti ga htio.
Ime preslavne Djevice on zazva,
na čelu učini križa znak
i svi ga neprijatelji roda ljudskoga napustiše.

Njegovim zagovorom
mnoga čuda narodu Gospodin učini,
bilo da su zgrčeni il uzeti,
gluhi, nijemi ili slijepi.

Kao plemić, Fernando se zvao,
kao manji brat Antunom se prozvao.
Evanđelje on je naviještao,
na obraćenje pozivao,
u svakom čovjeku brata vidio,
za sav narod Boga molio.

Danas ga svi znamo,
Naš Antun je to sveti.
Stopama njegovim pođimo,
Gospodinu sve predajmo,
duh svoj slobodnim učinimo,
bogati postanimo.

Ljiljane bijeli,
Antune sveti,
tebe časti narod cijeli,
tebe mole i mladi i stari
da pronađu izgubljene stvari.

Danas za izgubljeno i ja te molim;
Da duše što lutaju nađemo
i s tobom zajedno Boga slavimo.

(ma nije da imam neke veze s njim hahah)

[Anđelčić]

 

[Anđelčić]

Sanjao sam veliki val koji se nadvija preko zelene zemlje i brda.
Stajao sam na granici...
Bio je potpuni mrak, u ponoru to pod mojim nogama.
Svjetlo je zasjalo iza mene ali nisam se mogao okrenuti.
Samo sam stajao i čekao.


Tekst je preuzet.

[Anđelčić]

REALNOST

Sve je zapravo bačeno u blato.
Uprljano, zgaženo, zaboravljeno.
Otkinuto od Istine, zavedeno zlom.

 

[gaLeBjonnAThanU]